TikTok umjesto Wikipedije. Nova generacija uči iz 60-sekundnih videa

 

Još donedavno simbol pristupa znanju na internetu bila je Wikipedia – digitalna enciklopedija koju su stvarali korisnici iz cijelog svijeta. Još ranije, glavnu ulogu izvora informacija imale su školske udžbenike, tradicionalne enciklopedije i knjižnice. Danas, međutim, mlade generacije, osobito Generacija Z, sve rjeđe posežu za dugim člancima ili knjigama. U njihovom svakodnevnom životu ulogu prve „tražilice“ sve češće preuzima TikTok – zabavna platforma čiji algoritam nudi sadržaje u obliku kratkih, 60-sekundnih videa.

To otvara pitanja ne samo o kvaliteti tog znanja, već i o budućnosti obrazovanja, kritičkog razmišljanja i ulozi stručnjaka. Može li TikTok zamijeniti Wikipediju? Ili će ostati tek prolazni trend koji pokazuje koliko su se promijenila očekivanja u pogledu izvora informacija?

 

Sadržaj
1. Uvod
2. Od udžbenika i enciklopedija do TikToka
3. Zamka brzine i emocija
4. Fake news u eri TikToka – lakoća širenja mitova
5. Prirodni pluto – mit koji zavodi
6. Obrazovanje u doba TikToka – kako se snaći?
7. Zaključak
8. FAQ

 

Od udžbenika i enciklopedija do TikToka

Kako su se promijenili izvori znanja mladih generacija

Još prije dva desetljeća znanje se povezivalo ponajprije s udžbenicima, knjižnicama i enciklopedijama. Pristup informacijama zahtijevao je vrijeme, strpljenje i sposobnost kritičkog čitanja. Wikipedia, koja se pojavila početkom 21. stoljeća, bila je prekretnica – odjednom je svatko mogao u nekoliko sekundi doći do ogromnih količina znanja, iako još uvijek u obliku duljih, strukturiranih tekstova. Danas, međutim, mlade generacije biraju potpuno drugačiji pristup: umjesto dugog čitanja, radije konzumiraju brze, vizualne sadržaje dostupne na društvenim mrežama.

Zašto Wikipedia i udžbenici gube od kratkog videa

Udžbenici i enciklopedije zahtijevaju koncentraciju i linearno čitanje, dok TikTok nudi trenutačan odgovor u atraktivnom, dinamičnom obliku. Kratki video govori jezikom emocija, naracije i vizualnih metafora – elemenata koji puno lakše privlače pažnju od suhog teksta. Wikipedia gubi ne zato što je manje vrijedna, već zato što ne ispunjava očekivanja mladih korisnika naviknutih na munjevitu konzumaciju sadržaja.

TikTok kao novo „središte znanja”

Za mnoge tinejdžere TikTok je postao prvo mjesto na koje posežu kada žele nešto novo saznati – od zdravstvenih savjeta, preko edukativnih trikova, pa sve do povijesnih zanimljivosti. Algoritam, koji munjevito prilagođava sadržaje interesima korisnika, čini da aplikacija zamjenjuje tradicionalnu tražilicu. To više nije samo platforma za plesne izazove i memeove, već golemo spremište edukativnih, popularnoznanstvenih i – nažalost – i pseudonaučnih sadržaja.

Statistike koje pokazuju popularnost TikToka kao tražilice

Istraživanja pokazuju da čak 40% pripadnika Generacije Z u SAD-u radije traži informacije na TikToku ili Instagramu nego na Googleu. U nekim kategorijama, poput kuhanja, zdravlja, lifestylea ili povijesnih zanimljivosti, kratki video postaje glavni izvor inspiracije i znanja. Taj trend raste – TikTok, koji ima više od milijardu aktivnih korisnika mjesečno, sve snažnije konkurira tradicionalnim enciklopedijama i edukativnim servisima.

Generacija Z i Milenijalci – zašto više vjeruju kreatorima nego stručnjacima

Generacija odrasla na društvenim mrežama više se poistovjećuje s influencerima i mikro-kreatorima nego s anonimnim autorima Wikipedije ili akademicima koji pišu u udžbenicima. Presudna je forma komunikacije: stručnjaci pišu formalnim, često hermetičnim jezikom, dok internetski kreatori govore jednostavno, razumljivo i emotivno. Štoviše, bliskost interakcije (komentari, lajkovi, mogućnost postavljanja pitanja) stvara osjećaj autentičnosti i povjerenja. Kao rezultat, mladi će radije povjerovati kratkom savjetu na TikToku nego višestraničnom znanstvenom članku.

 

Zamka brzine i emocija

Kako 60 sekundi zamjenjuje višestranične studije

TikTok se temelji na kratkoj formi – videozapisima od najviše nekoliko desetaka sekundi koji trebaju munjevito privući pažnju gledatelja. To je potpuna suprotnost tradicionalnom obrazovanju utemeljenom na analizi tekstova, postupnom građenju argumenata i kritičkoj refleksiji. U praksi to znači da se višestranične povijesne, znanstvene ili medicinske studije kondenziraju u jednu, jednostavnu poruku: efektna zanimljivost, brzi savjet ili „šokantna činjenica”.

Problem je u tome što pojednostavljivanje ne znači uvijek jasnoću – često vodi do iskrivljenja, izostavljanja konteksta i pogrešnih zaključaka. Složeni biološki procesi ili povijesni događaji ne mogu se sažeti u 60 sekundi bez rizika od deformacije. Ipak, za mnoge mlade upravo takvi kratki videi postaju prvi, a nerijetko i jedini izvor znanja.

Algoritam TikToka – što donosi doseg, a ne nužno istinu

Srce TikToka je algoritam preporuka, koji ne nagrađuje vjerodostojnost, već privlačnost i potencijal angažiranja publike. To znači da na vrh trendova dolaze sadržaji koji šokiraju, bude emocije i lako se pamte – a ne nužno oni utemeljeni na činjenicama. Video koji izaziva reakcije i potiče komentare ima veću šansu postati viralan nego mirno, stručno objašnjenje eksperta.

Kao rezultat, na TikToku emocije, a ne znanstveni dokazi, postaju valuta dosega. Informacije predstavljene u obliku mema ili kontroverzne teze imaju daleko veći potencijal proboja od provjerenih podataka. Algoritam tako učvršćuje informacijske mjehuriće, u kojima se korisnici utvrđuju u onome što žele čuti, umjesto da se suoče s različitim gledištima.

Razmjeri problema dezinformacija

Posljedica takve logike funkcioniranja nije samo površnost znanja, nego i masovna dezinformacija. Prema istraživanjima provedenima u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, više od polovice sadržaja o zdravlju na TikToku sadrži pogreške, pojednostavljenja ili informacije koje dovode u zabludu. To se odnosi i na „čudesne” dijete i na pseudo-medicinske savjete, koji nerijetko mogu biti i štetni za zdravlje.

Pojava zahvaća i druga područja: od povijesti i politike, preko prirodnih znanosti, pa sve do informacija o okolišu. Budući da se videozapisi često šire munjevito i kopiraju ih drugi autori, netočni sadržaji u kratkom roku dopiru do milijuna korisnika. Što je video kontroverzniji ili iznenađujući, to brže postaje popularan – a istina biva potisnuta na rub.

 

Lažne vijesti u eri TikToka – lakoća širenja mitova

Zašto su mladi osobito podložni pojednostavljenjima i poluistinama

Generacija Z odrasta u okruženju zasićenom podražajima. Njihova svakodnevica je neprekidan tok kratkih videa, obavijesti i memova, što pogoduje površnom usvajanju sadržaja. U takvom kontekstu pojednostavljenja i poluistine postaju privlačna – lako se pamte i „rade” u formi brze poruke. Dodatno, mladi korisnici često doživljavaju autentičnost i emotivnost autora kao važniji kriterij vjerodostojnosti od tradicionalnih autoriteta. Ako se autor čini „blizak” i „iskren”, njegov se govor prihvaća kao istina čak i kad je u suprotnosti sa znanošću.

Pseudonaučne teorije koje postaju virali

Na TikToku je lako pronaći teorije bez ikakvog znanstvenog uporišta koje ipak osvajaju golemi dosegn. Najčešće su to:

• mitovi o zdravlju – čudesne dijete, magični suplementi, „tajne” za brzo mršavljenje ili načini liječenja kroničnih bolesti bez liječnika,

• pseudoekološke teze – primjerice uvjerenje da određeni prirodni materijali štete okolišu, iako znanstvene činjenice govore suprotno,

• teorije zavjere – od poricanja klimatskih promjena, preko fantastičnih „objašnjenja” povijesnih pojava, do tvrdnji da znanstvene institucije „skrivaju istinu”.

Ovakve teorije lako postaju viralne jer počivaju na emocijama: bude čuđenje, ogorčenje ili nadu u lako rješenje teških problema.

Apsurdne „činjenice” iz povijesti i zdravstva u koje vjeruju milijuni

Primjera je bezbroj. Među mladima kruže mitovi da su piramide sagradili izvanzemaljci, da je srednji vijek bio „mračno doba bez ikakva znanja”, ili da cjepiva uzrokuju više bolesti nego što ih sprječavaju. Jednako su popularni i videozapisi koji sugeriraju da svakodnevno pijenje jabučnog octa zamjenjuje liječenje metaboličkih bolesti ili da „određeno disanje” liječi depresiju.

Problem je što se apsurdne tvrdnje često predstavljaju kroz privlačnu priču – video s dinamičnom montažom, sugestivnom glazbom i jednostavnim sloganom koji ostaje u glavi. Vjerodostojno pobijanje takvih mitova zahtijeva vrijeme, izvore i kontekst – a to rijetko može konkurirati snimci koja u minuti pruža dojam da je gledatelj otkrio „skrivenu istinu”.

 

Prirodni pluto – mit koji dovodi u zabludu

Odakle ideja da prirodni pluto „uništava šume”

U raspravama na TikToku i drugim društvenim mrežama pojavljuje se pogrešno uvjerenje da proizvodnja prirodnog pluta podrazumijeva sječu stabala, pa time i degradaciju okoliša. Taj mit proizlazi ponajprije iz neznanja o postupku njegova dobivanja te iz pojednostavljenja koja se stalno prepisuju u komentarima i videima. U mašti mnogih korisnika slika pluta automatski se veže uz „krčenje šuma”, poput proizvodnje papira ili građevne građe.

Kako se mit širi u komentarima na TikToku

TikTok pogoduje viralnom širenju mitova. Dovoljno je da popularan komentar sugerira kako prirodni pluto „nastaje na račun stabala” i pokreće se lavina ponavljanih neistina. Svaki sljedeći korisnik doda svoje pojednostavljenje, a algoritam – koji nagrađuje raspravu i emotivne reakcije – osigurava da lažna informacija dođe do stotina tisuća ljudi. Tako nastaje začarani krug: što više ljudi o mitu piše, to se on čini uvjerljivijim.

Istina o prirodnom plutu: Zašto se stabla ne sijeku, nego nastavljaju rasti i obnavljati se

U stvarnosti je prirodni pluto jedan od najodrživijih prirodnih materijala. Dobiva se od kore plutnjaka (Quercus suber), a ne sječom stabla. Ta stabla rastu ponajviše u Portugalu, Španjolskoj, Maroku i Italiji, a njihova se kora može skidati svakih 9–12 godina. Taj postupak ne šteti biljci – naprotiv, potiče je na regeneraciju. Stablo nastavlja rasti, a kora se obnavlja, pa može stoljećima pružati novi sirovinski materijal.

Plutnjak ima i važnu ekološku ulogu: pohranjuje velike količine ugljikova dioksida, štiti tlo od erozije i stanište je mnogim ugroženim vrstama. Proizvodnja prirodnog pluta stoga podupire očuvanje mediteranskih ekosustava, umjesto da im šteti.

Prirodni pluto kao jedno od najobnovljivijih i najekološkijih rješenja

U usporedbi s mnogim drugim materijalima koji se koriste u industriji, prirodni pluto ističe se iznimnom trajnošću, mogućnošću recikliranja i niskim ugljičnim otiskom. Primjenjuje se ne samo za izradu čepova za boce, već i u graditeljstvu, dizajnu, akustici pa čak i zrakoplovstvu. Što je važno, tržište prirodnog pluta podupire lokalne zajednice u mediteranskim regijama, stvarajući radna mjesta bez potrebe za uništavanjem šuma.

Zato je prirodni pluto primjer sirovine koja bi trebala služiti kao uzor kružnom gospodarstvu i ekološkom pristupu. Mit o njegovoj štetnosti ipak pokazuje koliko lako pogrešne informacije mogu preuzeti narativ u prostoru društvenih mreža – osobito kad nedostaje pouzdanih objašnjenja u jednostavnom i privlačnom formatu.

 

Obrazowanie u doba TikToka – kako se snaći?

Uloga učitelja, stručnjaka i fact-checkera

S dominacijom kratkih video-formi, učitelji i stručnjaci suočavaju se s posve novim izazovom: kako se natjecati za pažnju mladih korisnika čija se koncentracija često mjeri u desecima sekundi? Tradicionalno predavanje ili školski udžbenik gubi bitku s privlačnošću TikToka, zato je ključno aktivno sudjelovanje stručnjaka u prostoru društvenih mreža. Sve više nastavnika i znanstvenika vodi vlastite profile, na kojima jednostavno, a pritom sadržajno objašnjavaju složene teme.

Veliku ulogu imaju i organizacije koje se bave provjerom činjenica. Njihova zadaća nije samo ispravljanje lažnih informacija, nego i pružanje sadržaja koji pokazuju kako razlikovati vjerodostojne izvore od manipulacija. U eri TikToka fact-checker ne može ostati na dugom članku – mora govoriti istim jezikom kao i popularni sadržaji: kratko, vizualno i lako razumljivo.

Kako graditi kritičko mišljenje kod mladih

Najvažniji element obrazovanja u doba TikToka postaje razvoj kritičkog mišljenja. Mladi ljudi trebaju naučiti postavljati pitanja: Tko je autor sadržaja? Koje ima kompetencije? Navodi li izvore? Je li to što govori u skladu s drugim pouzdanim informacijama? Bez toga će i najbolje pripremljeni školski programi biti nedostatni.

Edukatori to mogu podržati kroz:

• analizu popularnih TikTok videa na nastavi i zajedničku procjenu njihove vjerodostojnosti,

• objašnjavanje kako funkcionira algoritam preporuka i koja su njegova ograničenja,

• učenje prepoznavanja emotivnih trikova u naraciji koji često imaju veću težinu od činjenica.

Može li se TikTok pametno iskoristiti u obrazovanju?

Paradoksalno, TikTok ne mora biti samo prijetnja – može postati i obrazovno sredstvo. Već danas mnogi učitelji i stručnjaci koriste platformu za popularizaciju znanosti, objašnjavanje složenih pojava ili čak vođenje mini-lekcija. Ključ je u formi: sadržaj mora biti kratak, dinamičan i vizualno privlačan, ali istodobno utemeljen na činjenicama.

Pravilno korišten, TikTok može poduprijeti obrazovanje kao „predsoblje” za dublje izvore. Video može potaknuti interes, probuditi znatiželju i usmjeriti korisnika prema pouzdanim člancima, knjigama ili internetskim tečajevima. Umjesto borbe protiv same platforme, vrijedi razmišljati kako iskoristiti njezin potencijal da umjesto dezinformacija promiče provjerenu znanje.

 

Sažetak

TikTok je promijenio način na koji mlade generacije stječu znanje – od udžbenika i enciklopedija došli smo do kratkih, 60-sekundnih videa koji služe kao suvremene „mini-lekcije”. S jedne strane to je tehnološka i kulturna revolucija koja otvara obrazovanje novim formatima i omogućuje brz pristup sadržajima. S druge – golemi izazov, jer pojednostavljenja, emocionalan izričaj i mehanizmi algoritma pogoduju širenju mitova i dezinformacija.

Primjer mita o prirodnom plutu pokazuje koliko lako lažne informacije mogu dominirati narativom, dok stvarne činjenice ostaju u sjeni. To je simptom šireg problema: privlačnost poruke često pobjeđuje njezinu vjerodostojnost.

Ako TikTok treba postati alat koji podupire razvoj znanja, treba ga shvatiti kao početnu točku – inspiraciju za daljnje produbljivanje teme, a ne zamjenu za enciklopediju ili udžbenik. Obrazovanje u doba kratkih videa zato traži novi jezik koji spaja privlačnost poruke s vjerodostojnošću i odgovornošću za sadržaj.

 

FAQ

1. Može li TikTok doista zamijeniti Wikipediju?
Ne u potpunosti. TikTok donosi sadržaje brže i privlačnije, ali rijetko potpuno i pouzdano. Wikipedia i tradicionalni izvori i dalje su nezamjenjivi kada je riječ o produbljenom znanju i širokom kontekstu. TikTok može biti tek početna točka, poticaj za daljnje traženje informacija.

2. Jesu li svi obrazovni sadržaji na TikToku netočni?
Ne. Na platformi postoji mnogo vrijednih profila koje vode učitelji, znanstvenici i entuzijasti koji znaju jednostavno objasniti složene teme. Problem je u omjeru – algoritam češće nagrađuje kontroverzne i emotivne sadržaje, a ne nužno mjerodavne.

3. Kako se zaštititi od dezinformacija na TikToku?
Najvažniji je kritički pristup: provjeravanje izvora, uspoređivanje informacija na različitim mjestima i svijest da algoritam nagrađuje privlačnost, a ne istinu. Korisni su i fact-checkeri te obrazovni profili koji ispravljaju netočne tvrdnje.